Računa se da Srbija ima u Hrvatskoj nekretnina u vrijednosti od 1,8 milijardi eura. Uredbom Vlade RH iz 1991. godine 318 objekata u vlasništvu pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju Srbije postalo je hrvatskom svojinom  i dao je Hrvatskom fondu za privatizaciju na raspolaganje.

Popis objekata koji su se mogli staviti u turističke i druge gospodarske svrhe ponuđen je na kupnju najprije dijaspori. Neznatan novac od njihove prodaje dobila je država. Novi vlasnici na mnoge su se u zemljišniku uknjižili i založili ih za podizanje hipotekarnih kredita, s kojim su ih uglavnom preuređivali. Srbija je u jesen 2003. pred Vladu RH postavila zahtjev za povrat imovine, a onda Hrvatsku tužila Međunarodnom sudu.

Stanje na terenu se, što se tiče srpskih nekretnina, potpuno izmijenilo, a prema pouzdanim podacima hrvatska je država propustila Uredbu o podržavljenju imovine Srbije “pokriti” adekvatnim zakonskim regulativama sukladnim međunarodnom pravu. Nije proglasila ni oružani sukob sa Srbijom, da bi od podržavljene imovine agresora mogla naplatiti ratnu štetu. Najveći broj srpske imovine odnosi se na odmarališne zgrade i zemljišta uz obalu.

Na Makarskoj rivijeri podržavljen je 21 objekt na 95 tisuće kvadrata zemljišta na vrlo vrijednim lokacijama. Primjer je hotel “Dubravka” u Baškoj Vodi, nekadašnje ekskluzivno ljetovalište jugoslavenske obavještajne službe, u gruntovnici do 1992. upisano na Kazneno-popravni dom Sremska Mitrovica, sa zgradama i zemljištem od 8000 kvadrata. HFP ga je najprije prodao Ina-turizmu, a oni Imoćaninu Veljku Đuzelu.

Beograđani traže natrag vile

Beogradsko poduzeće “Mladost-turist” sudski je prije tri godine zatražilo povrat bungalova Urania na 22 tisuće kvadrata u Baškoj Vodi, koje je HFP prodao 1997. g. hotelima Baška Voda. Hoteli su u ratu držali izbjeglice, a kasnije u renoviranje uložili 3,5 milijuna DEM i kasnije prodala Litvancu Čumaku. U atraktivnim Brelima Grad Beograd imao je u posjedu 15,5 kvadrata zemljišta uz more sa šest u komunizmu nacionaliziranih kuća u koje je za komunizma ljetovala vrhuška bivše države.

U jednu od njih navratio je 1962. godine Tito. Upravo je tu Šojatovu vilu, kako se od starine nazivala, HFP prodao poduzetniku Anti Žužulu, koji je stupio u vezu sa Šojatovim nasljednicima radi raščišćavanja imovinskih odnosa. Sve su ostale vile prodane privatnicima.

U Promajni je odmaralište Servo Mihalja najprije kupio Marinko Boban i preprodao ga Tomislavu Dukiću iz Tomislav Grada. Rasprodani su srbijanski autokampovi na ulazu u Makarsku kao i neka manja odmarališta. Avala u Tučepima knjižena na Gradski saobraćaj Beograd nakon prodaje Mladenu Galiću 1994. pretvorena je u hotel Laurentum najviše kategorije. Preuređenjem sindikalnih odmarališta turizam je u Makarskom primorju, kao i drugdje, krenuo posve drugim putem.

Zanimljive su i zgrade u unutrašnjosti poput Genexove u Rusanovoj 13 u Zagrebu, danas u vlasništvu Hrvatskoga nogometnog saveza. Dok su se uselili nogometaši, zgrada je izmijenila više vlasnika, 1991. kao izvanknjižni vlasnik upisuje se poduzeće Aspekt, nekretninu bez naknade prenosi Ina-turizmu, zatim prelazi na tvrtku Hostin d.o.o., koja konačno prodaje HNS-u.

Zgrada i zemljište u Motovunu koje koristi Sveučilište u Zagrebu, bili su vlasništvo Jugoslovenske revije Beograd. Autokuće Tokić i Zubak u Zagrebu došli su do imovine Univerzala i INEX-a iz Beograda. Pučki pravobranitelj RH u Zagrebu, Opatička 4, stoluje u poslovnim prostorijama Progresa Beograd, a iznajmio ih je Grad Zagreb.
Tko će platiti ceh odštete?

Od 2002. godine HFP je prestao s prodajom srpske imovine dok se naprave “računi”, a upućeni u problematiku strahuju da će ceh odštete prodane srpske imovine platiti ipak građani, porezni obveznici. U međuvremenu Srbija je prodavala objekte koje je prije Domovinskog rata imala u Hrvatskoj.

Biznis.ba / Slobodna Dalmacija