| |
|
|
|
|
HR: Diverzifikacija prihoda povećat će vrijednost bankarskih dionica |
|
|
25.09.2006. 07:17 |
Tercet najvećih domaćih banaka, očekuje se, trebao bi imati glavnu ulogu pri budućem plasmanu emisija obveznica, komercijalnih zapisa i inicijalnih javnih ponuda dionica korporativnog sektora.
| Još krajem prošle godine, kada je ideja o strateškoj konsolidaciji u bankovnom sektoru tek počela puštati korijenje na domaćem tržištu kapitala, a dionice malih banaka zapele za oko samo relativno malom broju investitora, izdanja vodećeg bankovnog terceta jedva da je tko ozbiljno uzimao u obzir. Prilično nizak free-float i zacementirana vlasnička struktura u slučaju potonjih uglavnom su odvraćali investitore, čija je averzija prema riziku rapidno opadala, a investicijska strategija sve češće poprimala obrise izrazito špekulativnog djelovanja. Umjesto toga, ulagačima su, u očekivanju izdašnih premija, s vremenom postupno rasli apetiti u segmentu malih banaka koje su redom slovile za potencijalne mete za preuzimanje, što je nekolicina naknadno dogovorenih akvizicije jasno i potvrdila. |
Doduše, sličan je scenarij, ali uz mnogo manje pompe (praćen skromnijim stopama rasta cijene dionica) pratio i tercet sektorskih lidera (Zagrebačka, Privredna i Erste banka) oslikavajući nešto konzervativniji pristup dijela investitora koji su prije svega tražili određenu sigurnost opredijelivši se za vodeće bankovne institucije. Logika se tada činila prilično jednostavnom i u velikoj je mjeri počivala na pretpostavci kako će najveće banke, usprkos sve većem teretu restrikcija HNB-a, ujedno uzeti i najveći dio kolača u dramatičnoj kreditnoj ekspanziji. Uostalom, njihova dominantna pozicija učinila ih je prilično otpornima na agresivne napade konkurencije, koji su raspolagali znatno tanjom bazom lojalnih klijenata. Shodno tome, očekivanja o kontinuiranom rastu dobiti u najvećoj su se mjeri pokazala posve opravdanima dodatno podižući valuacije dionica, uz ionako vrlo visoke profitne marže koje nije jednostavno pronaći izvan bankovnog sektora. S druge pak strane, i same su banke generirale određenu potražnju za vlastitim dionicama na tržištu, otkupljujući dionice za potrebe trezora, čime su nagrađivani djelatnici koji bi potom, zatvarajući svojevrstan ciklus, te nagrade istresali natrag na tržište. Još jedan vrlo bitan motiv kupaca svakako je nadležnost Hrvatske narodne banke, koja je posljednjih godina zamjetno poboljšala svoj credibility record, barem u segmentu supervizije banaka, definitivno ulijevajući povjerenje ulagačima. No situacija se gotovo preko noći počela rapidno mijenjati, i to kao odraz ekstremno pozitivnog momentuma na tržištu i opsjednutosti ulagača pojedinim indikatorima koji su navodili na zaključak kako su dionice vodećeg terceta zapravo - podcijenjene. Što baš i nije najracionalnija teza jer su ključan orijentir za usporedbu multipli kao što je odnos aktualne cijene na burzi i knjigovodstvene vrijednosti (P/Bv) bile brojke postignute nedavno dogovorenim preuzimanjima. Međutim, preuzimanje je ipak drukčija priča jer u pravilu donosi nekakvu premiju na aktualnu cijenu, čemu se ulagači koji razmatraju kupnju dionica Privredne, Zagrebačke ili Erste banke ipak ne mogu nadati. Ako je i bilo nekakvih glasina o promjeni vlasnika, kojom bi se okoristili i mali dioničari, one su tijekom ove godine posve utihnule. Ništa manje nije bitna ni činjenica da premije kod preuzimanja nekolicine malih banaka zapravo nisu onako izdašne kakvima su se u startu najavljivale. U svakom slučaju, takav je rezon rezultirao agresivnim nabijanjem cijena dionica donijevši u konačnici niz novih rekorda i impresivne stope rasta, u potpunosti opravdavši naizgled ziheraški pristup investitora koji su se nešto prije odlučili na akumulaciju dionica vodeće trojke. |
| A recentni cjenovni pomaci svrstali su ih pak uz bok malim bankama fiksiravši P/Bv omjer oko brojke četiri (otprilike na razini omjera po kojem je Splitska banka promijenila vlasnika, dok je omjer cijene i dobiti (P/E) nešto podnošljiviji i kreće se oko 25 (makar se i to dijelu ulagača čini preskupom). Naravno, sve veći interes ulagača pratilo je i ogovarajuće povećanje obujma trgovine, koje je najviše došlo do izražaja u slučaju Privredne banke, dok je kod Erste banke likvidacija vlasničkog udjela jednog od većih dioničara u drugoj polovici godine (i jednokratan dnevni promet od gotovo 20 milijuna kuna) tek nominalno narušio pripadajući trend. Pa ipak, buduće perspektive i nisu tako idilične kakvima se na prvi pogled čine, čak i ako na trenutak zanemarimo napregnute valuacije, koje su sastavni dio euforičnog tržišta kapitala. Za početak, tu je pitanje sporijeg rasta dobiti, pri čemu većina analitičara vjeruje kako usporavanje pozitivnog trenda koje se odigralo u 2005. godini, poprimajući pomalo ekstreman oblik u slučaju Zagrebačke banke (prošle godine zabilježila lagani pad dobiti), nije tek prolazna pojava. Optimisti pritom velike nade polažu u razvoj domaćeg financijskog tržišta koji bi trebao donijeti veću diverzifikaciju strukture prihoda. U tom kontekstu očekuje se sazrijevanje tržišta još uvijek slabo likvidnih financijskih instrumenata, uz znatno veću ulogu banaka pri plasmanu emisija obveznica, komercijalnih zapisa i javnih ponuda dionica korporativnog sektora (da spomenemo samo neke). Usporedo s time, mnogo se očekuje i od zaživljavanja potpuno novih financijskih instrumenta, kao izravne posljedice liberalizacije regulatornog okvira deviznog tržišta ili pak stvaranja legislative koja bi postavila temelje modernijim tehnikama financiranja kao što je, primjerice, sekuritizacija (u kojoj bi najveće domaće banke, kao svojevrsni pioniri, pokupile dobar dio slave i što je još važnije, masnu dobit). |
Investicijski segment važniji
Što je sasvim na tragu inozemnih trendova, gdje su se prihodi iz segmenta investicijskog bankarstva (uključujući i proprietary trading) gotovo izjednačili s prihodima u kategoriji retail bankarstva limitirajući negativan utjecaj ekonomskih ciklusa koji redovito pogađaju kreditne plasmane banaka. A u specifičnim okolnostima na domaćem tržištu to je ujedno i najbolji način da se umanji utjecaj restriktivne monetarne politike u generiranju prihoda. Međutim, na tom je planu još malo toga učinjeno, što jasno pokazuje i aktualna struktura prihoda banaka, u kojoj još dominiraju kamatni prihodi. |
Poslovni.hr |
|
|
|
|
|
